1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Otvoreni sukob Nemačke i Turske

4. mart 2017.

Nemačko-turski odnosi su u kritičnoj fazi. Turski političari koriste Nemačku kao predizborni poligon. Krajnje je vreme da se kancelarka jasno oglasi protiv nastupa Erdogana u Nemačkoj, smatra Jens Turau.

Symbolbild Türkei - Deutschland
Foto: Getty Images/V. Rys

Voda do grla - tako bi se najbolje moglo opisati trenutno stanje nemačko-turskih odnosa. Teško je više i pratiti šta Berlin i Ankara jedan drugom prebacuju. Dvojici turskih ministara je zabranjeno da u Nemačkoj na javnim nastupima vode kampanju za predstojeći referendum koji bi predsedniku Erdoganu trebalo da omogući apsolutnu vlast. Jedan od njih, žali se na slobodu govora u Nemačkoj. "Kakva je to demokratija?” pita se niko drugi nego ministar pravosuđa zemlje u kojoj je poslednjih meseci hijade kritičara režima završilo u zatvorima.

Odbijanje dijaloga i javne optužbe

Nemački ministar pravosuđa Hajko Mas pokušava da stupi u kontakt s razljućenim turskim kolegama, ali bezuspešno. Istovremeno se u nemačkim medijima pojavljuje jedno njegovo pismo u kojem upozorava na osipanje pravne države u Turskoj. A predstavnici vlade u Berlinu upozoravaju da ne bi trebalo mešati slučajeve zabrana nastupa turskih ministara u Nemačkoj sa slučajem nemačkog novinara turskog porekla Deniza Jučela koji je nedavno uhapšen u Turskoj.

No, upravo to se događa. Jučela turska strana zloupotrebljava kao neku vrstu taoca. Turski mediji su nemačkog novinara u petak ponovno opisali kao špijuna pa čak i kao teroristu. „Nemačka je poludela", zaključuje turski dnevnik „Jeni Safrak". I sve su to za samo 24 sata nemačko-turske eskalacije. Inače, sve ono što se poslednjih meseci događalo u Turskoj, u Berlinu je komentirisano vrlo blago. Sve po logici: samo mirno, ne smemo prekinuti kontakt. Jer nama je Turska potrebna kao NATO partner, kao partner EU u izbegličkoj politici i kao zemlja iz koje dolazi najbrojnija useljenička grupa u Nemačkoj.

Nemačka više ne može sedeti skrštenih ruku

Jens Turau

No sada se odjednom ton promenio. Izgleda da Erdogan posebnu pažnju posvećuje grupi od oko 1,5 miliona turskih birača koji žive u Nemačkoj. Ispitivanja javnog mnjenja u Turskoj predviđaju tesan ishod referenduma pa je svaki glas važan. U Nemačkoj raste odlučnost da se ovom ponašanju stane na kraj. To se posebno odnosi na planove Erdogana da krajem ovog ili početkom sledećeg meseca nastupi u Nemačkoj. Lokalni političari kao i predstavnici važnijih političkih stranaka se otvoreno suprotstavljaju tome da se Nemačka koristi kao pozornica u procesu klizanja Turske u autokratski sistem.

Međutim, pravno je borba protiv ove tendencije vrlo komplikovana. Sloboda javnog okupljanja u Nemačkoj ima veliku težinu. Zabrane skupova s nastupima turskih političara u gradovima Gagenauu i Kelnu su obrazložene brigom za bezbednost. No problem time ostaje na nivou lokalnih političara. Sada je na kancelarki red da jasno da do znanja da nije poželjno da Erdogan nastupi u Nemačkoj na predizbornom skupu. Takav ton jedino što Ankara trenutno razume - a pitanje je da li uopšte nešto dopire do nje.