Simpatični gospodin kojeg možete da zamislite kao dobrog dedu svojih unuka. A ipak, pred nama je čovek sa vrha nemačkih poternica. Stoji u kancelariji svog advokata u trenutku kada deluje da je izručenje Nemačkoj samo pitanje dana. Zato se i odlučio da za Dojče vele da prvi svoj televizijski intervju. Važno mu je, kaže, da razgovaramo isključivo o njegovim aktivnostima u vezi sa hrvatskim emigrantima u inostranstvu. Upravo zbog tih aktivnosti ga traži Savezno tužilaštvo iz Karlsruea. Perković je postao posebno zanimljiv 2008. godine kada je u Minhenu osuđen ubica Stjepana Đurekovića, a on, Perković, označen kao pomagač, odnosno organizator. „Sa ubistvima nemam nikakvu vezu“, kaže Perković za DW. „Davno sam rekao: sa ubistvom Đurekovića apsolutno nikakav dodir nemam, kao ni dodir sa bilo čijom smrću. Bavio sam se klasičnim obaveštajnim poslom, da zaštitim hrvatsku teritoriju i građane.“

Ko je onda naredio ubistvo Đurekovića? To Perković ne bi da komentariše jer nije on „vodio istragu“. Ipak, u intervjuu priznaje da je Krunoslav Prates, koji je osuđen za ubistvo Đurekovića 1983. u bavarskom Volfratshauzenu, bio nezvanični saradnik zagrebačkog odeljenja Udbe koje je bilo zaduženo za praćenje emigranata. Perković i Prates su telefonirali jednom godišnje kako bi razmenili informacije. „On je dostavljao informacije iz privatnog života, ako do njih dođe. On nije po službi vođen, usmeravan ili obučavan“, kaže Perković. Bivši visoki operativac tajne službe tvrdi da je Hrvate u egzilu pratio „obaveštajnim metodama koje nisu nasilne“. Sam je bio zadužen za „mnoge“ agente u Nemačkoj. „Naš osnovni zadatak bila je zaštita turističke sezone. Jedan broj hrvatskih emigranata sa područja Evrope i prekomorskih zemalja, nasilno je napadao obalu, postavljanjem eksploziva i bombi. Zadatak službe bio je da to spreči, zaštiti živote turista i imovinu.“

Iako njegovo izručenje deluje izvesno, Perkovićev advokat Anto Nobilo želi da iskoristi sve pravne opcije pre izručenja. I sam Perković se plaši da ga u Nemačkoj ne čeka pošteno suđenje, te navodi da postoje brojni propusti u predistražnim i istražnim radnjama. On tvrdi da suđenje za ubistvo Đurekovića 2008. nije vođeno korektno jer se temelji na „lažnom svedoku“ – Vinku Sindičiću. Na pitanje da li raspolaže podacima koji bi kompromitovali političku elitu u nezavisnoj Hrvatskoj, Perković kaže da su to „nagađanja“. „Od 1970, do kada radim, nisam upotrebio nijedan podatak koji bi nekoga kompromitovao. Da li ću nekada morati – ne znam.“

Autor: Frank Hofman / nr
Odg. urednik: Ivan Đerković