Danas su svakom poznati plakati s poznatim umetničkim motivima: Moneovi lokvanji ili Vorholove konzerve sa supom od paradajza vise u svakoj drugoj čekaonici ili hodnicima upravnih zgrada. Plod je to potrebe za estetskim uzdizanjem nekog prostora a sve to omogućava masovna proizvodnja stvari s poznatim motivima.

Bog slikara

No to, kako pokazuje jedna izložba u Štugartu, to nije izum modernog vremena. „Postati poznat. Peter Paul Rubens" naziv je izložbe rada ovog, možda najpoznatijeg flamanskog majstora baroka čije su djla visila u gotovo svakoj imućnijoj kući tadašnjeg Antverpena.

Raskošne dame i mišićavi polugoli muškarci krasili su mnoge domove a i do danas je Rubens, rođen u nemačkom Zegenu 1577. a umro u Antverpenu 1644.  jedan od zastupljenijih klasičnih majstora u galerijama i zbirkama širom sveta.

Ali, kako je to ovom majstoru još za života uspelo da stekne nadimak „Bog slikara" i od svog imena stvori brend?

Serijska proizvodnja

Odgovor leži u serijskoj proizvodnji. Već je odavno poznato da mnoga dela koja se pripisuju Rubensu nisu njegova, nego da su nastala u njegovoj radionici u kojoj je većina narudžbi rađena kao na pokretnoj traci.

„Za Rubensov uspeh je bilo važno i mudro umrežavanje čime je spojem talenta i sposobnosti za biznis, ovaj barokni slikar povećao potencijalni krug mušterija što je zaslužno za ogroman komercijalni uspeh", kaže Sandra-Kristin Difenthler, kustoskinja čuvene Držvane galerije u Štutgartu u kojoj je ova izložba otvorena do kraja februra sledeće godine.

Izložba u Štutgartu jasno deli platna koja su nastala radom samog slikara od onih koje su nastale u njegovoj radionici.

„Ovde je pre svega vidljivo kako je on već vrlo rano ulagao u timski rad kako bi brže i uspešnije isporučio sve narudžbe", kaže Difentaler.

Timski rad

Doduše, dela iz Rubensove radionice se na aukcijama tretiraju kao dela majstora ali su to neretko dela njegovih učenika koji su nakon višegodišnjeg kopiranja poprimili tipične odlike Rubensa. Samo je tako moguće objasniti količine dela koja nose Rubensov potpis, ukupno preko 1.500.

Radionica se koristila još jednom tehnikom koja je isključivo služila bržoj proizvodnji: tipiziranje likova. „Studija ženske glave" je lik koji se uvek iznova pojavljuje na brojnim kompozicijama iz razdoblja između 1611. i 1621. što izložba u Štutgartu i pokazuje. Uprkos utisku serijskog slikarstva, Rubensove kompozicije i danas zadivljuju složenošću koja počiva na, danas teško razumljivim, brojnim alegorijama na mitološke i biblijske motive.

nk(dpa)

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.