Plutajući hostel
17. mart 2013.Samo mali metalni mostić spaja brod s kopnom. Soba, prva kategorija, na strani prema obali, veća je nego što izgleda na prvi pogled. Otprilike pet metra dugačka i tri metra široka - i iznenađujuće je svetla. Kroz prozor, pogled pada na suvenirnicu East Side galerije, najdužeg još sačuvanog dela Berlinskog zida. Oko njega se trenutno digla velika galama, jer jedan bogati investitor želi da sruši deo ostatka zida, da bi se napravilo mesta za luksuzne apartmane.
San svetskih putnika
"Raditi na brodu je lep način zarađivanja za život", kaže vlasnik ovog plutajućeg hostela Edgar Šmit fon Groling. Ovim brodom on je sebi ispunio životni san. "Gosti na brodu mi daju puno pozitivne energije." To su vrlo različiti ljudi, od putnika koji sa ruksakom putuju po svetu, pa sve do menadžera, penzionera ili porodica s malom decom. Fon Groling je diplomirani arhitekta, otac dvoje dece i ranije je i sam puno putovao svetom. Rođen je u Bombaju, odrastao u Južnoj Africi, a i danas često putuje po afričkom kontinentu. Godinama je i sam živeo na jednom brodu usidrenom u rukavcu reke Špre: tu se rodila ideja o otvaranju plivajućeg hostela.
Brod kakav je tražio, pronašao je u Vilhelmshafenu na obali Baltika. Posle dugih pregovora, uspeo je da ga kupi i potom preko reka i kanala doveze do Berlina. S obzirom da je brod bio previsok za brojne mostove na tom putu, morao je da razmontira čitavu gornju palubu sa kabinama - njih je dopremio teretnim brodom. Tek na cilju, nedaleko od mosta Oberbaum, brod-hotel je ponovo montiran.
Patina prošlosti
Od tada Eastern Comfort - kako se brod sada zove - leži trajno privezan na istočnoj obali reke, usred četvrti Fridrikshajn-Krojcberg koji u Berlinu važi za vrlo "in". A s obzirom da je potražnja za plutajućim sobama bila vrlo velika, fon Groling je 2008. kupio još jedan brod.
Oba se nalaze u najdinamičnijem i najzanimljivijem delu Berlina - do najpoznatijih klubova poput Berghajna ili Votergejta lako se može doći i peške. S druge strane, na reci je vrlo mirno i tiho - tu u senci ostataka Berlinskog zida.
Položaj oba broda je zanimljiv i iz istorijske perspektive. Do 1990. godine, sredinom reke je prolazila granica između zapadnog i istočnog Berlina, što znači i granica između Istoka i Zapada. Obale su s obe strane bile strogo nadzirane, a brojni pokušaji plivanja na drugu stranu su završavali tragično. "Ovo je bila ničija zemlja", seća se Dijana Klajndinst, koja na brodu Eastern Comfort redovno organizuje različite priredbe i predavanja. "Kao građanka Istočnog Berlina ja nisam smela ni blizu zida!" Ova danas 52-godišnjakinja sa puno emocija priča gostima o svom životu u Istočnom Berlinu pre pada Zida. Na Zapad je pobegla još pre raspada DDR-a.
Danas samo priče svedoka podsećaju na vreme kada su naoružani čuvari granice DDR-a i BRD-a stajali na suprotnim stranama reke i odmeravali se, ponekad i preko nišana. Danas na Eastern Comfort dolaze ljudi sa svih strana sveta i odavde kreću na otkrivanje nekada podeljenog grada. Samo još uveče se može osetiti nešto od nekadašnjeg "šarma ničije zemlje": kada padne noć i svetlo uličnih svetiljki se odslikava u reci, livada između ostatka Zida i broda je prazna, a Eastern Comfort je mirno ostrvo usred metropole Berlina.
Autori: Josefine Šaumburg / Zoran Arbutina
Odg. urednica: Dijana Roščić