Početak kraja međunarodnog ruleta
17. novembar 2008.U Berlinu niko ne sumnja u nužnost novog međunarodnog finansijskog poretka. Čak ni liberali koji od državnog regulisanja privrede zaziru kao „đavo od krsta“. Njihov predsednik Gvido Vestervele kratko, ali rečito konstatuje:
„Najvažniji rezultat tog finansijskog samita jeste to da se uopšte održao."
Pritom je od sporednog značaja da je većina od pedesetak dogovorenih mera, iszemđu ostalog i one i za boljem nadzoru globalnih finansijskih tokova, za sada ostala nedorečena.
„Odlučujuće je to da su zemlje poput SAD i Velike Britanije, koje su do sada bile protiv strožijih pravila, u načelu priznale nužnost napretka na tom području“, smatra konzervativni savezni ministar privrede Mihael Glos.
Samit je potvrda da je došao kraj uskogrudim nacionalnim ili regionalnim rešenjima, ocenjuje vođa socijaldemokrata Franz Mintefering:
„Jednostavno treba shvatiti da je globalizacija otvorila sva vrata i granice. Novac se okreće širom sveta tako da i politika mora da se međunarodno organizuje i utvrdi pravila igre.“
Zadovoljan je i šef Levice Oskar Lafonten:
„Vreme je da padnu odluke, jer, ako ne budu uspostavljena nova pravila, opet će se raditi po starim propisima i kockanje se nastavlja.“
Rizik od „razvodnjavanja“ paketa
Na rezultate svetskog finansijskog samita u Vašingtonu pozitivno su reagovali i nemački ekonomski stručnjaci. Ali, iskustvo ih uči oprezu, napominje profesor Hans-Peter Burgof sa katedre za bankarstvo i finansijske usluge Univerziteta u Hohenhajmu.
„Mislim da će se političari sada baciti na posao, da će izraditi nove zakone i pokušati da ih širom sveta sprovedu u delo. Pri tome će opet jače doći do izražaja različiti interesi pojedinih zemalja i to je ono što trenutno zabrinjava. Ako popusti pritisak javnosti na političare da sprovedu reforme, bojim se da će u sukobu interesa doći do razvodnjavanja paketa. To je veliki rizik.“