Počinje 25. „Rok am ring“
2. jun 2010.Koliko god to izgledalo neverovatno, sve je počelo 1985. sa Krisom de Burom, majstorom nežnih nota, iako se danas moto ovog festivala „alternativa u susretu sa metalom u susretu sa elektroklešom“. Zajedno sa U2, Hjuijem Luisom i Forinerom, veličine svog vremena su došle u nemački Ajfel.
Đana Nanini je na bini pokazala svoje grudi, „Saga“ su svirali duže nego što je bilo dozvoljeno, a Marijus Miler Vesternhagen je zahtevao: „Nadam se da će ovde večeras biti puno je**nja“... pre nego što je počeo pesmu: „Jer te volim“.
Na festivalu „Rok am ring“ uvek je bilo previše bendova, tako da niko nije mogao da proprati sve nastupe; onaj ko bi se previše udaljio od svog šatora ne bi više mogao da ga nađe; sanitarije su bile prava katastrofa; pivo je bilo smućkano sa hemikalijama i skupo. I opet, svake godine, u Nirburg u nemačkom Ajfelu dolazilo je po 80 do 85 hiljada ljudi. Zašto?
Karneval rok-muzike
Zato što je to karneval rok-muzike. Tri dana iživljavanja rok-zanosa usred mase istomišljenika. Kampovanje, pijančenje, roštiljanje u domaćoj atmosferi. Nešto što i sami rokeri znaju da cene kod publike. Kako kaže Kampino, pevač grupe „Tote hozen“: „Kao što je Boris Beker uvek govorio u Vimbldonu: lepo je igrati u sopstvenoj dnevnoj sobi: zbog toga rado dolazim ovamo i uživam, i opušten sam. Volimo ove ljude, i oni vole nas.“
Bendovi su se samo ređalli na bini, a publika je umela da se zabavi zabavama zvanim „Circle pit“ – masovnim trčanjem ukrug, ili „Wall of death“ – zaletanjem dve velike mase jedna u drugu, ili vikanjem: „Helga!“
Legenda kaže da je jedan pijani roker 1989. tražio svoju Helgu po festivalskim livadama i da se satim čulo enervantno izvikivanje njenog imena. Otada publika izvikuje to ime na svakom festivalu. Jedino što on baš 1989- nije održan...
Autori: Uli Hoze Anders / Saša Bojić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković