Pogled na svet kroz muziku
28. jun 2012. DW: Kako si došla na tu ideju da postaneš ulična sviračica? Šta te je navelo da jednog dana izađeš na ulicu ili trg u Barseloni? Kako je izgledalo to iskustvo?
„Miss Stereochemistry“: „Bilo je dosta adrenalina u tome. Dosta sam putovala i u mnogim gradovima u Italiji, u Barseloni, Londonu, na našem primorju ima puno naroda koji nastupa na ulici i svi ti muzičari zvuče neverovatno, zvuče bolje nego na radiju. Pomislila sam, ako oni to mogu, mogu i ja. I ja želim da budem deo toga. I krene Karla da svira, i skupi se narod, i Karla kaže: ’ja se više nikad neću vratiti u laboratoriju (studirala je ekperimentalnu audiologiju), ovo je divno’. I tako polako dobiješ neko samopouzdanje i pozoveš neki bar i kažeš ja bih da sviram kod vas…“
Kabare je prilično zaboravljena forma, mada vrlo uzbudljiva i živopisna. Da li su tvoji kabarei tematski profilisani i koje su to teme kojima se baviš u svojim nastupima?
„Teme zavise od toga šta se meni trenutno dešava u životu, jer je muzika ventil koji uvek pomogne da nađeš drugu perspektivu kojom gledaš svet. Može da bude jako iznenađujuća i šta god se meni trenutno dešava u životu to uvek završi u pesmama pod nekim novim uglom, čudnim uglom, istim uglom, nije važno, ali završi u toj muzici. S obzirom na to da je kabare deo stendap-komedije i da je na neki način vezan za pesmu, nije da sad jedna pesma ima jednu priču, kabare nekako prati to. A tema ima raznih, ja ne znam da se cenzurišem previše, tako da ko dođe na šou može svašta da čuje i vidi. To nema veze sa količinom psovki uopšte, već sa temama, naravno da tu ima nekih ljubavnih priča, nekih ličnih priča…“
„Moj poslednji album koji je izašao zove se ’The Archive Box’ i on je postao jedan mali svet, jedna kutija u kojoj se stavljaju duhovi, duhovi sa kojima čovek ne zna kako da živi u životu. Fizičko izdanje albuma ima puno nekih igara dok je digitalno izdanje, gde su svi filmovi, fotografije i naravno muzika, pušteno slobodno i besplatno za skidanje na stranici stereochemistrymusic.com.“
Razgovarala: Natalija Miletić, Berlin
Odgovorni urednik: Ivan Đerković