Pohvale i kritike nakon Mercove posete Izraelu
8. decembar 2025.
Sedam meseci nakon stupanja na dužnost kancelara, Fridrih Merc je posetio Izrael. Nemačka je, zajedno sa Sjedinjenim Državama, najvažniji saveznik izraelske vlade – koja je naišla na žestoke kritike zbog svojih vojnih akcija u Pojasu Gaze.
Merc je posetio Memorijalni centar Holokausta Jad Vašem, a zatim je razgovarao s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom. Glavna tema na tom susretu bila je situacija na Bliskom istoku.
Kancelar je bio rezervisan u vezi s tzv. „rešenjem dve države“ koje predviđa mirnu koegzistenciju Izraela i buduće nove palestinske države. Istovremeno, upozorio je da kritika Izraela ne sme da se pretvori u antisemitizam.
Bez pominjanja „državnog rezona“
Nemački mediji uočavaju da je Merc izbegavao da koristi termin „državni rezon“ u svojim razgovorima u Izraelu. Zidvest prese iz Ulma navodi: „Skoro dve decenije je taj pojam obeležava nemačku spoljnu politiku: 'Bezbednost Izraela je nemački državni rezon.' Kancelaru Fridrihu Mercu, pak, takav izbor riječi nikada nije bio naročito drag i do sada ga je izbegavao. Tokom svoje posete Izraelu odabrao novi način izražavanja: nakon posete Memorijalom centru posvećenom žrtvama Holokausta Jad Vašem rekao je da zauzimanje za opstanak i bezbednost Izraela pripada 'nepromenljivo bitnoj srži naših odnosa'. To je pokušaj oslobađanja od fraze koja je sve više pretila da zvuči šuplje. Poslednji meseci su u svakom slučaju pokazali da je Merc spreman da se angažuje na Bliskom istoku i da se pritom ne ustručava da ulazi u sukobe s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom. Ako pri tom pomažu novi pojmovi – tim bolje.“
Frankfurter algemajne cajtung podseća da je Međunarodni krivični sud izdao nalog za hapšenje Netanjahua zbog ratnih zločina u Pojasu Gaze, a da je Merc prvi šef vlade neke velike evropske zemlje koji je nakon toga posetio Izrael. List ocenjuje: „Naročito bi na simboličnom nivou izraelskom premijeru to itekako moglo da odgovara. Pojaviti se s Mercom na pozornici, uprkos svim kritikama iz Berlina, to pruža Netanjahuu ne samo mogućnost da nakon više od dve godine rata prenese određenu sliku 'normalnosti', već i da se suprotstavi utisku da je Izrael izolovan u svetu.“
Kritike i pohvale
Komentator lista Tagescajtung kritikuje Merca zato što njegova vlada ne preduzima oštrije korake kako bi došlo do definitivnog rešavanja sukoba na Bliskom istoku. Taj dnevnik iz Berlina optužuje kancelara da ne želi da narušava nemačko-izraelske odnose, kao ni savez sa Sjedinjenim Američkim Državama: „Ne želi se da se odustane od takvih, za nemačku ekonomiju neophodnih saveza. Cinični politički realisti rekli bi: globalna politika jednostavno tako funkcioniše. U svojoj suštini rukovodi se interesima, a ne moralom. Pošteni ljudi uzvratili bi: onda sve mora da se promeni.“
List Landshuter cajtung ne deli to mišljenje: „Treba priznati Mercu da je jasno imenovao 'dileme' u koje su izraelske akcije dovele Nemačku i ukazao na to da prijateljstvo mora da može da podnese različita gledišta. Ostaje otvoreno da li je izraelskog premijera Netanjahua, nakon svega što se dogodilo od početka rata u Gazi, baš morao da oslovljava s onim poznatim 'Bibi'. Merc ne krije razlike u mišljenjima, insistira na rešenju s dve države, što Netanjahu odbija, i odbacuje protivpravnu izgradnju naselja, isto kao i nasilje doseljenika. Za jednog nemačkog šefa vlade to su bile jasne reči.“
I Kelner štat ancajger svodi pozitivan zaključak: „Merc je morao da pronađe ravnotežu između nepokolebljive solidarnosti koja proizlazi iz istorijske krivice i neophodne jasnoće u vezi s aktuelnim delovanjem Izraelaca u Pojasu Gaze. To mu je dobro uspelo: stao je na stranu Izraela, ne propustivši pritom da osudi politiku naseljavanja na Zapadnoj obali i ukaže na trajnu humanitarnu nevolju u Gazi.“