Pozorisna grupa Rimini Protokol postavila Marksov "Kapital" na binu
14. novembar 2006.Ali to još nije suština dela; na bini igraju tzv.i “stručnjaci za svakodnevicu”: obični ljudi, a ne glumci, staraju se za sopstvene priče.
Tako na bini stoji jedan filmski stvaralac iz Letonije, koji priča kako je još kao dete zamalo postao roba: u posleratno vreme, u zamenu za hleb, puter ili mleko.
Tu je i autor koji pripoveda o “Gospodinu 1300 odsto”, o avanturi prevaranta Jirgena Harksena iz HAmburga, bekstvu u Južnu Afriku, uključujući nekoliko godina zatvora. Bivši kockar, Ralf Varnholc iz Diseldorfa je kao zavisnik od kocke svojim kapitalom skoro sebe uništio.
“Propadanje kapitala” bio bi drugi naziv ovog dela i njegove biografije, ili: “svaki čovek se može kupiti”. Pozorišni komad se odnosi ni našta drugo do na sposobnost pojedinca da se prilagodi zakonima kapitalizma.
Bina pokazuje zid dnevne sobe, ispunjen knjigama, automatima za igre na sreću, televizorima i primercima celovitog izdanja “Kapitala”. Ove knjige se tokom večeri razdeljuju gledaocima kako bi zajedno učestvovali u čitanju.
Glumac Kristijan Špremberg, jedan slepi radnik iz Call centra, upotpunjuje pozorišni komad “zvukom “ novca, iz njegove pozamašne kolekcije ploča.
“Ekstremni primer: to je jedna audio razglednica, ovde napred možete da prepoznate i nekoliko automobila, a kada se aktivira, zvuči ovako.”