Puno pozdrava iz …
21. oktobar 2012.Danas je poštansko sanduče prazno, a u kiosku razglednice polako žute neprodate. Za mlađe: razglednice su fotografije na tankom kartonu. Na njima su prikazani gradovi ili plaže ili lepa priroda. Na poleđini su polja za poštansku adresu primaoca, i za tekst koji mu se šalje. I za poštansku marku kojom se pošti plaća usluga prevoza razglednice na cilj.
U jednom kiosku u Nemačkoj pitamo prodavačicu:
„Kako ide prodaja razglednica?“
„Pa tako samo pomalo“
„Zašto je to tako?“
„Ne znam imaju elektronsku poštu, mobilne telefone, ne piše se više kao pre.“
Mladi ne pišu razglednice. Imaju pametne telefone i računare. Ali, kada mladi odu na ekskurziju ili u odmaralište, pišu li? Upravnik odmarališta Jirgen Kopman kaže:
„Zavisi od grupe. Ove male nastavnici teraju da pišu. Ali od sedmog razreda nadalje, ti su lenji za pisanje.“
Stručnjak za medijsku pedagogiju Markus Gerstman kaže: „Svaki bolji hotel ima bežični internet. Mogu da preko telefona pošaljem fotografije koja sam sam napravio i da ono što mi se ovde dešava po vas dan delim sa prijateljima preko elektronske pošte, skajpa ili Fejsbuka.
Pre 60 godina Nemci su slali 920 miliona razglednica godišnje. Prošle godine je poslato samo 120 miliona razglednica. Tako je to u digitalnom svetu.
Autor: Imo Maus, Saša Bojić
Odgovorna urednica: Dijana Roščić