Rođendanski sirtaki za večitog borca
29. jul 2015.Iako se sa 90 godina grčki političar i muzičar Mikis Teodorakis odavno povukao iz aktivnog muzičkog života i politike, on je u Grčkoj autoritet. Na polju muzike i na polju politike. Nakon izborne pobede u januaru 2015. posetio ga je grčki premijer Aleksis Cipras. U svojoj kući ispod Akropolja, Teodorakis mu je dao svoj blagoslov: „Ja sam uz tebe.“
Nakon izbijanja finansijske krize u Grčkoj u znak protesta protiv oštrih mera štednje, Teodorakis osniva pokret protiv potčinjavanja Grčke. „Mi doživljavamo nacionalnu tragediju“, rekao je drhtavim glasom svojim sunarodnicima 2012. „Bez ikakvog razloga Grci su dovedeni do ivice ponora.“
Političari nisu uvek tražili njegov savet: Kao član pokreta otpora tokom nacističke ere i grčkog građanskog rata posle Drugog svetskog rata, i kao borac protiv vojne diktature između 1967. i 1974. godine, bio je proganjan, zatvoren i mučen. Tek nakon 1974. godine, vratio se u demokratsku Grčku, i od tada bio jedan od kreatora njene politike.
Sirtaki
Mnogi povezuju ime Mikisa Teodorakisa sa čuvenom muzikom iz kultnog filma Grk Zorba (tri Oskara), koji ga je 1964. godine učinio svetski poznatim. Sirtaki iz tog filma mnogi smatraju za deo grčkog folklora, pri tom je ples izmišljen za film.
Mikis Teodorakis je komponovao i van tradicionalne muzike: napisao je preko hiljadu pesama. On je takođe komponovao brojne simfonije, opere, kamernu, baletsku i filmsku muziku. Ipak, simbol borca levičara postao je zahvaljujući jednostavnim, emotivnim narodnim pesmama koje su ukorenjene u grčkoj tradiciji i u čijim tekstovima on ozvučava velike pesnike svoje zemlje.
Teodorakis je rođen 29. jula 1925. godine, na ostrvu Hios u Egejskom moru. Već sa trinaest godina je napisao svoje prve kompozicije. Muzici ga je privukao jedan stari film o Betovenu, rekao je on za grčku TV stanicu. Mladi Mikis je sanjao o karijeri u muzici i upisao se na konzervatorijum u Atini.
Ali, studije su brzo prekinute: Tokom okupacije Grčke od strane nemačkih trupa Teodorakis se borio protiv nacista. U grčkom građanskom ratu od 1946. do 1949. godine, on se pridružio levičarskom Narodnom frontu. Svojom muzikom je pokrenuo pravu kulturnu revoluciju. Pisao je muziku za socijalno kritičke tekstove pesnika Janisa Ristosa uz zvuke zabranjenog narodnog instrumenta – buzukija.
Svetsku slavu definitivno mu je donela muzika za film Grk Zorba sa Entonijem Kvinom i balada Mauthauzen, koju je 1965. pevala tada 16-godišnja Marija Faranturi. Dok je njegova muzika u Grčkoj podržavala narod u potrazi za modernim kulturnim identitetom, kompozitor je kao poslanik u grčkom parlamentu nastavio političku borbu. Sve dok vojna hunta nije organizovala puč 21. aprila 1967. godine i Teodorakis nestao u ilegali. Kada je ubijen poslanik levice Grigoris Lambrakis, Teodorakis je napisao muziku za politički triler Z o uspostavljanju grčke vojne diktature i tako svom idolu napravio muzički spomenik.
Narodni heroj
Kao osnivač Patriotskog fronta Mikis Teodorakis je ponovo uhapšen, mučen i prognan u logor. Njegova muzika je zabranjena. Samo uz pomoć slavnih umetnika poput Dmitrija Šostakoviča, Leonarda Bernštajna, Artura Milera i Harija Belafontea, Tedorakis je pušten na slobodu i 1970 deportovan u egzil.
Na koncertima je osuđivao diktature svih boja i vodio kampanju za otpor protiv vojne diktature u svojoj rodnoj zemlji. U egzilu u Francuskoj nastala je čuvena revolucionarna pesma Kanto General po stihovima čileanskog pesnika Pabla Nerude.
Nakon pada diktature 1974. godine, Mikis Teodorakis se vratio u svoju domovinu i bio je slavljen kao ikona slobode, kao narodni heroj. Mikis Teodorakis je u Grčkoj glas naroda: Stalno se bori protiv autoriteta i nepravde. Svako ko igra važnu ulogu u zemlji, morao je jednom da razgovara sa njim. U Grčkoj ga svi poštuju, veliki i mali, njegovu muziku Grci sviraju na svakoj proslavi.