1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Siroti mali humanitarci

16. mart 2014.

Ne događa se često da možemo tako dobro da se identifikujemo sa događajima u nekoj TV seriji iz Kenije. Serija „Samarićani“ ismeva tamošnje humanitarne radnike koji uz jastoge raspravljaju o gladi u svetu.

Ensemble des Fernsehprogramm aus Kenia "The Samaritans"
Foto: Xeinium Productions

„Ja sam Skot Bartli, novi šef misije. Zajedno možemo da promenimo stvari“, reči su humanitarnog radnika koji u toaletu vežba nastup pred saradnicima. On je na čelu izmišljene organizacije „Pomoć za pomoć“ (Aid for Aid) u Keniji, iako se njegovo jedino iskustvo u Africi i uopšte u inostranstvu svodi na kratkotrajnu praksu u Maroku.

„Skot je završio fakultet u SAD i uopšte ne zna u šta se upušta. Jedino što zna jeste da njegova humanitarna organizacija mora da prikupi mnogo donacija, iako ni njegovi saradnici ne znaju na šta da potroše taj novac“, objašnjava Husein Kurji, jedan od autora serije „Samarićani“.

Zajedno sa partnerom, Salimom Kešavjeom, on se u seriji sprda s onim što svakoga dana vidi u Najrobiju. Jer, glavni grad Kenije postala je meka za humanitarne organizacije iz čitavog sveta. Seriju snima nezavisna producentska kuća, a Salim je preuzeo režiju.

„Najrobi je čvorište. Počelo je s programom UN za zaštitu okoline, a za njima je stigao čitav niz humanitarnih organizacija. Mnogi od njih rade dobare stvari, ali ima i takvih koje mi zovemo 'humanitarci iz poštanskog sandučeta'. Oni su pre svih krivi što su i ostale organizacije na lošem glasu“, objašnjava režiser.

Hvala na „pomoći

Domaće stanovništvo prepuno je viceva o stranim humanitarcima u džipovima i sa tropskim šeširima koji misle da su najpametniji na svetu. Za režisera je već i njihov život u Africi oličenje paradoksa: „Mnogi sede u hotelima s pet zvezdica i jedu jastoge dok raspravljaju o gladi u svetu. Iako možda i imaju dobre namere, već sam taj raskorak sa stvarnošću je ironičan.“

Foto: picture-alliance / Bildagentur Huber

Do sada su snimljene samo dve epizode serije, ali ona na internetu već uživa ogromnu popularnost. Ideja za nastavak ima na pretek, ali nezavisnoj producentskoj kući nedostaje novca i za snimanje i za distribuciju. U stvari, najveću donaciju za sada su dobili upravo od jedne humanitarne organizacije koja želi da ostane anonimna.

„Primetili smo da su najveći obožavaoci naše serije upravo radnici humanitarnih i nevladinih organizacija. U početku smo samo želeli da zabavimo publiku, ali smo na kraju podstakli dijalog. Mnogi ljudi sada žele da znaju kako da rad humanitarnih organizacija zaista počne da deluje.

Planirano je da prvi serijal ima trinaest nastavaka, a već ima ideja i za čitavu drugu sezonu. Autori serije ne strahuju od toga da će im ponestati ideja: u Keniji radi više od 6.000 registrovanih humanitarnih i nevladinih organizacija i one će se već pobrinuti za mnogo dobrih i smešnih scena.

Autori: A. Dikhans, Najrobi / A. Šubić
Odg. urednica: Dijana Roščić