1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Strahovi Srbije u izbegličkoj krizi

Nemanja Rujević25. septembar 2015.

Srbija se pribojava da će je ograde izolovati od prostora EU koji je ekonomski životno važan za zemlju, piše štampa na nemačkom jeziku. Berliner cajtung donosi intervju sa bivšim aktivistom „Otpora“ Srđom Popovićem.

Serbien Kroatien Blockade an der Grenze bei Batrovci
Foto: picture-alliance/AP Photo/D. Vojinovic

„Srbija, ključna zemlja na balkanskoj ruti, smatra da je preopterećena brojem izbeglica. Sredinom sedmice samo u jednom danu iz Makedonije je ušlo 5.000 ljudi. Prema izveštajima pomagača sa lica mesta, 4.000 izbeglica je završilo na poljima pred hrvatskom granicom koja je u tom trenutku bila zatvorena“, piše berlinski Tagescajtung. List dodaje da su hrvatsko-srpske nesuglasice oko izbegličkog pitanja prerasle u „trgovinski rat“ te da su odnosi dveju zemalja „na najgorem nivou nakon balkanskih ratova devedesetih“.

„Zatvaranje granica za Srbiju predstavlja ometanje izvoza“, piše u ugledni Zidojče cajtung. „Kilometarske kolone srpskih kamiona stoje na granici prema Hrvatskoj. Kako bi primorala susede na otvaranje granice, Srbija je uvela embargo na hrvatsku robu. Hrvatska je opet reagovala tako što od četvrtka više preko granice ne pušta automobile registrovane u Srbiji. Eskalacija ide dalje: Srbija poredi hrvatsku politiku sa nacističkim kolaboracionistima iz Drugog svetskog rata“, navodi minhenski list i pesimistično zaključuje:

„Evropa ograda i zatvorenih granica je dvostruko fatalni signal za Srbiju, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Crnu Goru i Kosovo: mogućnost članstva u EU gura se sve dalje u neodređenu budućnost, teško izborena sloboda putovanja je izgleda ugrožena; istovremeno, postoji strah da će zemlje ostati usamljene s izazovom da zbrinu sve one izbeglice koje EU ne želi.“

Švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung piše da se na rešenju sukoba Srbije i Hrvatske užurbano radi „iza kulisa“ i to uz „evropsko posredovanje“. „S obzirom na nesuglasice uopšte nije jasno kako bi rešenje moglo da izgleda. Visoki predstavnici Nemačke i EU hvalili su srpsku toleranciju prema izbeglicama i kritikovali Hrvatsku zbog haotičnih uslova na granici. Ali istovremeno EU želi da bolje štiti šengenski prostor i zadrži izbeglički talas na spoljnim granicama ako je moguće. To je na neki način i priznanje Mađarskoj, koja je politikom ograđivanja zapravo preusmerila tražioce azila ka Hrvatskoj.“

List iz Ciriha dalje podseća na pojedine zahteve da se izbeglice zadrže ili čak proteraju nazad u „sigurne treće zemlje“ na Balkanu. „Stoga se Srbija i Hrvatska, koje nisu u Šengenu, plaše da će na kraju imati u rukama kraće palidrvce. Posebno se Srbija pribojava da će je ograde izolovati od prostora EU koji je ekonomski životno važan za zemlju.“

Srđa Popović: Smeh je kulFoto: picture-alliance/AP

„Smeh je kul“

Dnevni list Berliner cajtung donosi intervju sa Srđom Popovićem, nekadašnjim prvoborcem Otpora, koji važi za jednog od najvažnijih teoretičara mirnih revolucija. Popović od sloma Miloševićevog režima po svetu prenosi svoja iskustva: „Principi uspešnih pokreta su svuda isti. Potrebni su plan, disciplina, verodostojnost i humor“, kaže Popović, čija nova knjiga je upravo prevedena na nemački. „Odbijam nasilje i to ne samo iz moralnih razloga. Nenasilni otpor jednostavno daje bolje rezultate“, kaže bivši Otporaš i citira studiju prema kojoj nasilni otpor pobeđuje u 26 odsto slučajeva, a nenasilni u 52 odsto.

„Primena humora i političke satire postala je naš zaštitni znak. Revolucionari 19. veka bili su ozbiljni čvrsti momci. Če Gevara je takođe bio takav tip. Ali revolucionari današnjice, recimo oni koji protestuju u Hongkongu, su mladi, nasmejani. Među njima vlada slavljenička atmosfera. Humor je važan kada hoćete da izazovete moćnike. Humor pobeđuje strah, a strah je uglavnom važan faktor kojim autoritarni režimi održavaju moć. Drugo, smeh je kul. Omiljeni ljudi su oni koji zasmejavaju okolinu.“

Novinar je Popoviću postavio pitanje i o Arapskom proleću. Jer njegova organizacija je savetovala „revolucionare“ u Egiptu, ali to nije ispalo baš najbolje. „Važno pitanje je kako se pobeda pretvara u dugoročnu demokratiju. Moramo da učimo iz grešaka“, kaže na to Popović. „U Egiptu je cilj bio svrgavanje Mubaraka, to je zatim proslavljeno i onda su svi otišli kućama. Tu ne sme da se stane, mora dalje da se planira. Nakon revolucije mora se pokrenuti proces koji je spor i nije posebno seksi. Uz to zemljama poput Egipta treba podrška demokratskih vlada iz celog sveta, uključujući i Nemačku.“

Preskoči sledeću sekciju Više o ovoj temi