Trgovina, pre svega
13. januar 2008.Indijski državni sekretar Šivšanker Menon kaže:
„Trgovina izmedju dve zemlje značajno je porasla i to mnogo brže nego što se očekivalo“ i dodaje:
„Vrednost trgovinske razmene prošle godine nadmašila je 37 milijardi dolara, samo u prvoj polovini godine porasla je 51 odsto“.
Medjutim Indija ima trgovinski deficit i želela bi da u Kinu izvozi manje sirovina, a više potrošne robe.
Sa premijerom Singom je velika privredna delegacija, u Pekingu bi trebalo da bude potpisan regionalni trgovinski sporazum o uklanjanju barijera u robnoj razmeni.
Odlični ekonomski odnosi pobudili su i interesovanje mladih za susednu Kinu i na univerzitetu u Nju Delhiju sve više se studira kineski.Jedna studentkinja kaže:
„Zbog izgleda za karijeru“, a druga:
„Kina i Indija razvijaju tržišta, tu imamo dobre izglede za zaposlenje“.
Uprkos procvatu trgovine u obe zemlje malo znaju jedni o drugima i Hermant Kumar Adlaka kaže:
„Ono što znamo jedni o drugima, o kulturi druge zemlje – tu nismo ni počei da učimo“.
Možda je razlog i u još nerešenim graničnim sporovima, ali dve najmnogoljudnije zemlje sveta odavno su na putu normalizacije odnosa kaže novinar Amit Baruha:
„Na obe strane je odavno zaključeno da se bez obzira na granične sporove mogu razvijati odnosi u drugim oblastima“.
Manomhan Sing nastojaće u Pekingu da se dogovori o što široj saradnji na medjunarodnom planu – na primer u borbi protiv terorizma i u zaštiti klime.Biće reči i o snabdevanju energijom i vodi – Kina navodno sve više vode uzima za sebe.
Izvor zategnutosti može biti i podrška Kine Pakistanu, dok Peking sa nepoverenjem gleda na približavanje Indije Sjedinjenim Američkim Državama. Dva suseda naučila su kako da izadju na kraj jedan sa drugim, ali i dalje ostaju rivali.