1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Umorna kancelarka

Riegert Bernd Kommentarbild App
Bernd Rigert
14. novembar 2018.

Sve smo to već čuli. Kancelarka Angela Merkel u svom govoru pred Evropskom parlamentom nije iznela neke nove ideje. Njena poruka pre svega glasi: sačekajte mog naslednika, smatra Bernd Rigert.

Foto: picture-alliance/E.Cegarra

Francuski predsednik Emanuel Makron za mnoge prijatelje Evropske unije, dugo je važio kao nosilac nade. Sa mladalačkim zanosom predložio je niz reformskih projekata u cilju produbljivanja evropske integracije u spoljnoj, odbrambenoj, monetarnoj i ekonomskoj politici. Sa strašću i i sposobnošću da uveri, razvio je svoje vizije. Ipak, ta nadahnuća bi u osnovi trebalo da sprovedu drugi. Pre svega se od vlade u Berlinu očekuje da pomogne Makronu tako što će s radošću da realizuje njegove ideje. Igra, međutim, ne teče tako jednostavno.

Pre će biti da u kancelarskom uredu u Berlinu uzdržano reaguje na smele inicijative iz Pariza. Angela Merkel sebi je dala u zadatak da Makronove ideje svede na ono što je izvodljivo. Ona je to u svom govoru u Evropskom parlamentu u Strazburu još jednom jasno pokazala. Ona Angela Merkel ponovo se založila za one reformske korake koji su sa Francuskom već više puta usaglašeni: evropske jedinice za brzu intervenciju koje bi u jednom trenutku trebalo da prerastu u „pravu“ evropsku vojsku, bankarska unija koja bi ulagače na kraju trebalo da potpuno zaštiti od rizika, budžet za investicije u evrozoni i solidarna politika koja reguliše migrantske i azilantske probleme.

Na francusku kritiku da Nemačka blokira napredak, Merkelova se osvrnula indirektno – drugačije se ne može razumeti njeno obećanje da do polovine decembra želi da budu postignuti konkretni rezultati kada je reč o oporezivanju digitalnih preduzeća i bankarskoj uniji. Plan je dogovoren s francuskim predsednikom Emanuelom Makronom još u junu Mezebergu.

Poznate stvari

Nemačka kancelarka ponovila je poznate stvari. Novi predlozi i vizije, u kom pravcu bi EU trebalo da se razvija – to se nije se čulo iz usta Angele Merkel. Ona je u svom govoru u Evropskom parlamentu propustila priliku da skicira svoju evropsku zaostavštinu. Uputila je opomenu Poljskoj, Mađarskoj, Italiji i drugima zbog toga što se ne pridržavaju pravila pravne države, solidarnost je bila centralni pojam njenog govora. Sve to se do sada već moglo čuti.

Kancelarka je u Strazburu doduše citirala Valtera Halštajna, jedinog Nemca koji je do sada bio predsednik Evropske komisije. On je još 1969. godine ocenio da je evropski projekat „neviđeno smeo“. Ta smelost Merkelovoj je nedostajala.

Nemačkoj kancelarki verovatno je jasno da bio ovo mogao da bude njen poslednji veliki govor u Evropskom parlamentu, demokratskom predstavništvu oko 500 miliona građanki i građana Evropske unije. Nakon što je odstupila sa funkcije predsednice Hrišćansko-demokratske unije (CDU), Angeli Merkel su i dani u kancelarskom uredu verovatno odbrojani. Ali najveća zemlja-članica EU – Nemačka – i bez savezne kancelarke Merkel, političarke koja se više od 12 godina zalagala za stabilnost i pragmatizam, u EU će igrati odlučujuću ulogu. Merkelova je bila uzdržana i brinula se za ono što je izvodljivo. Sa ovom kancelarkom, u Strazburu je to postalo jasno, više se ne pokreće mnogo. Državnica na izmaku mandata, „ćopava patka“ koja je još jednom raširila krila.

Pariz će morati da sačeka Berlin

Emanuel Makron, francuski predsednik koji se i sam u sopstvenoj zemlji pod ogromnim političkim pritiskom, moraće da na narednog partnera (ili partnerku) u Berlinu čeka još neko vreme. Još nije jasno da li će promena – a time i novi zamah – doći pre izbora za Evropski parlament u maju 2019. godine. A to su izbori za koje je Makron sebi postavio kao cilj da populiste, neprijateljski raspoložene prema EU, zadrži što je moguće slabijim. Ali proevropska kampanja sa paralisanom kancelarkom koja ima bukagije nogama biće teška.

Ipak, jedno je jasno: ni naredni nemački šef ili šefica neće sprovoditi Makronove ideje „jedan kroz jedan“. U EU se uvek radi o kompromisu. U tome je snaga Evrope. Osim toga, Francuska i Nemačka ne odlučuju same. Interesi ostalih 26 članica moraju takođe da budu uzeti u obzir. Na to je Angela Merkel upozorila u Strazburu. A predsednik Makron trebalo bi da je čuo tu poruku.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preskoči sledeću sekciju Više o ovoj temi