Sve je bilo kao u detektivskom filmu – pronađena je ukradena Van Gogova slika „Prolećna bašta“. Delo vredno milione bilo je umotano u jastuk i spakovano u ceger iz prodavnice nameštaja Ikea.
Foto: Arthur Brand/dpa
Oglas
Artur Brand nosi umetničko blago u poznatom plavom Ikeinom cegeru. Jedan video prikazuje tog istoričara umetnosti kako u svojoj dnevnoj sobi iz cegera vadi jastuk, a iz jastuka – sliku umotanu u foliju. Brand ispušta uzdah olakšanja.
Jer, sada u rukama drži „Prolećnu baštu“ (1884), remekdelo Vinsenta van Goga. Pod uslovom da je to uopšte original.
„Sad treba videti da li jeste ili nije“, kaže Brand. „Zato gledam poleđinu na kojoj ima nalepnica. Imam fotografiju originala pa sve mogu da uporedim.“ Ubrzo zaključuje: „To je to, Van Gog se vratio! Kakav dan!“
Kradljivci pohapšeni
Tri i po godine taj istoričar umetnosti poput detektiva traži „Prolećnu baštu“. U martu 2020. je lopov odneo glasovitu sliku iz muzeja u Larenu nedaleko od Amsterdama. Tamo je slika bila pozajmljena iz muzeja u Groningenu.
Počinilac je noću čekićem razbio ulazna staklena vrata, i sa umetninom pobegao na motociklu.
„Prisluškivanjem razgovora je policija tada brzo ušla u trag počiniocima“, priča Brand. „Svi su do sada pohapšeni.“
Lopov je dobio osam godina robije, uhapšen je i posrednik, a nalogodavac je ionako već bio iza rešetaka. Ali – sliku policija nije pronašla.
Kako je Brand ispričao u jednom radijskom intervjuu, lopovi često koriste umetnine za trampu sa državom – otkriće gde je slika, ako zauzvrat dobiju manje kazne ili ako se neki saučesnik pusti iz zatvora. Takvi pregovori su u ovom slučaju propali.
No, slučaj je bio škakljiv i za kriminalce. Holandska policija se trudila da vrati delo najvećeg nacionalnog slikara, te je saslušavala mnogo ljudi. Ubrzo niko nije hteo da ima ništa sa slikom.
U amsterdamskom Van Gogovom muzeju slika će biti podrobnije ispitana pre nego što se vrati u GroningenFoto: Sylvia Lederer/Xinhua/picture alliance
Slika u dobrom stanju
Onda se detektivu za umetnine Brandu javio doušnik – vratiće sliku, ako dobije policijske garancije da će sačuvati anonimnost i neće biti uhapšen.
„Bilo je jasno da ta konkretna osoba nije imala ništa s krađom“, kaže Brand. „Naposletku smo uspostavili dovoljan stepen poverenja da ga nagovorimo da mi preda sliku.“
Andreas Blim, Nemac koji vodi muzej u Groningenu u čijem je vlasništvu slika, pratio je ovu detektivsku priču izbliza. „Čekao je blizu moje kuće u jednom kafiću“, priča Brand. „Naravno da je bio nervozan. Posle pet minuta je došao kod mene da proveri da li je original.“
Blim je posle izjavio da je slika pretrpela mala oštećenja, ali da je sve u svemu u dobrom stanju.
Slika će biti podrobnije ispitana u amsterdamskom Van Gogovom muzeju, pre nego što se vrati u Groningen.
Vinsent van Gog je naslikao „Prolećnu baštu“ tokom dvogodišnjeg boravka kod roditelja u Nuenenu, nedaleko od Ajndhovena. Tamo je doživeo veoma plodnu slikarsku fazu – u tom selu je nastala četvrtina celog njegovog opusa.
Stručnjaci procenjuju da ovo ulje na platno vredi između tri i šest miliona evra.
nr (ard)
Ko je bio Van Gog?
Prerano preminuli genije, ludi samoubica, slikar suncokreta: sve su to klišei koji se javljaju na pomen njegovog imena. Ove godine obeležava se 125. godišnjica od smrti velikana holandskog slikarstva Vinsenta van Goga.
Foto: NBTC Netherlands Board of Tourism & Conventions
Mračni predznak
Vinsent van Gog rođen je 30. marta 1853. Dobija ime po godinu dana ranije preminulom članu porodice. Ima petoro braće i sestara. Sa svojim četiri godine mlađim bratom Teom, redovno razmenjuje pisma. Vinsent odrasta u svešteničkoj kući sa svojim roditeljima. Svoje detinjstvo opisao je kao „mračno i hladno“.
Foto: NBTC Netherlands Board of Tourism & Conventions
Crna ovca u porodici
Porodica je na njega gledala kao na nekog ko je osuđen na neuspeh. Od svakog posla koji bi započinjao, bilo da je radio kao prodavac umetnina, pomorski oficir ili laički propovednik, odustajao bi vrlo brzo. Godine 1879. seli se u belgijski rudarski region gde pokušava da „živi svoj poziv“. Iznajmljuje stan kod jedne porodice u Kusmesu i živi u siromaštvu.
Foto: Getty Images/Eric Lalmand
Dohvatio se olovke
Nevolje rudara ostavljaju veliki utisak na Vinsenta van Goga. Šta više, on se identifikuje s ljudima koji rade u Borinageu, rudarskom basenu u Belgiji. On svoje lice boji u crno kako bi bio jedan od njih. Na kraju se ipak hvata pera i ovekovečuje živote sirotih ljudi na svojim crtežima.
Foto: Vincent van Gogh
U dubinama zemlje
Od nekadašnjih rudnika u Borinageu danas su ostale samo ruševine. Jedan vagon podseća na mračnu prošlost. Vinsent van Gog ovde se spuštao na dubinu od 700 metara kako bi osetio težinu života rudara. Svom bratu Teu pisao je da su ga šokirali uski hodnici i tama koja dole vlada.
Foto: DW/Sabine Oelze
Rani radovi u Holandiji
Nakon izbivanja po raznim mestima, dolazi u Nuenen. Ponizno se vraća roditeljima koji ga nerado primaju nazad. U Nunenu ostaje dve godine: od 1883. do 1885. I dalje slika tamnim bojama: polja i seljake na radu. Slika bez ikakvog ulepšavanja – i običan krompir.
Foto: Vincent van Gogh Stichting
Jednostavnost motiva
U Nuenenu, koji je sada predgrađe obližnjeg Ajndhovena, radovao se svom jednostavnom životu. Otkriva temu tkanja, kao temu za sebe. Takođe i jednostavnu i minimalističku arhitekturu, tipičnu za Nuenen. Za skicu „Ljudi koji jedu krompir“, bila mu je potrebna cela jedna zima dok je nije završio.
Foto: gemeinfrei
Priroda i seljaci
Njegovi radovi prepuni su tuge. Pojedini likovi izgledaju kao da imaju anatomsku grešku. U Nuenenu je čak imao i takav luksuz da je imao sopstveni atelje. Preko ograde pored kuće (na slici) vidi se jednostavna šupa u kojoj su nastali i „Ljudi koji jedu krompir“. I tu slika minimum jednu sliku dnevno.
Foto: DW/Sabine Oelze
Francuska kao inspiracija
Niko nije mogao ni da pojmi da će od ovog slikara jednog dana postati jedan od najznačajnih umetnika sveta. Nakon očeve smrti, Vinsent napušta Nuenen. Sa „Ljudima koji jedu krompir“ u prtljagu seli se u Antverpen i na kraju nakratko u Pariz. Smešta se skromno u jednu sobu uz bratovljevu finansijsku podršku, dok se konačno ne preseli kod njega u potpunosti.
Foto: NBTC Netherlands Board of Tourism & Conventions
Eksperimentisanje s bojama
U potrazi za svetlom 2. februara 1888. napušta Paris i odlazi na jug. U svakodnevnom kontaktu sa kolegama u Francuskoj na Van Gogovim slikama dolazi do eksplozije boja: crveno, žuto, ljubičasto, zeleno, plavo... Kombinuje komplementarne kontraste boja, te izražajne linije i površine.
Foto: Kröller-Müller Museum/Otterlo
Van Gog i dalje živi...
U godini u kojoj se sećamo Van Goga – „125 godina inspiracije“ – 30 institucija radi na zajedničkom projektu. U Holandiji su u fokusu njegovi rani radovi i njihov uticaj na druge umetnike. U francuskom Sen Remiju, Arlu i Overu na Oazi gde se 1890. ubio u 37-oj godini, sve se vrti oko ličnosti Vinsenta van Goga.
Foto: NBTC Netherlands Board of Tourism & Conventions