Vulfove poruke i Turskoj i Nemačkoj
20. oktobar 2010.Kristijan Vulf je pred turskim parlamentarcima govorio vrlo otvoreno, ne zaobilazeći najvažnije teme. On je ponovio da je islam postao deo Nemačke. S druge strane od Turske je zatražio da ona takođe prizna činjenicu da isto važi i za hrišćanstvo u Turskoj, i da se hrišćanima moraju osigurati sve verske slobode. U to se ubraja i školovanje sveštenika u toj zemlji, što do sada nije bilo moguće.
Vulf nije poštedeo svoje slušaoce ni neugodnih tema, poput kiparske krize ili pitanja Jermena u toj zemlji. Još jednom je istakao pravo države Izrael na postojanje uz istovremeno insistiranje na uspostavljanju nezavisne palestinske države. Na taj način je indirektno od turskog premijera Erdogana zatražio da nastavi dijalog sa vladom u Jerusalimu.
Nije nudio prazna obećanja o članstvu Turske u Evropskoj uniji. Vrlo jasno je, uz priznavanje napretka u procesu reformi, izjavio da ishod pregovora s Briselom o tome da li će i kada Turska postati članica ove organizacije mora ostati otvoren za sve opcije.
Debata koja je izmakla kontroli
Najjače signale, kako Nemcima, tako i Turcima, Vulf je poslao kada je govorio o turskim imigranatima u Nemačkoj, za koje je rekao da moraju da se uklope u nemačko društvo. Upadljivo je bilo da je on tom prilikom izbegao reč integracija. Njegov zahtev da useljenici iz Turske moraju da nauče nemački jezik podržao je pre ove posete i njegov domaćin, turski predsednik Abdulah Gul.
Vulfova petodnevna poseta očigledno će pomoći da se minimiziraju nesporazumi između Ankare i Berlina. Način njegovog izlaganja domaćini u Turskoj su dobro prihvatili, a njegove poruke nisu odbačene. Ostaje da se vidi da li će Vulfove poruke dopreti i do Nemačke, gde je debata o integraciji stranaca izmakla kontroli. Za razliku od ostalih političara, Vulf ne mora da učestvuje u predizbornim kampanjama i da stoji pred imperativom izborne pobede. Političke partije teško da će odustati od izborne strategije koja podrazumijeva emocionalizaciju masa protiv stranaca i imigranata.
Komentar: Baha Gungor, urednik redakcije DW na turskom
Odgovorni urednik: Ivan Đerković