1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Za mrtve više nema mesta

Omaira Džil, Lezbos31. oktobar 2015.

Uprkos lošem vremenu, na Lezbos pristiže sve više izbeglica. Na tom grčkom ostrvu nema više mesta za sahranjivanje mrtvih izbeglica, a na plažama, oko živih izbeglica borbu vode razne nevladine organizcije.

Griechenland Lesbos Insel Mytilene Friedhof
Groblje u Mitileni na LezbosuFoto: DW/O.Gill

Agios Panteleimonas je svetac poznat po svojim čudima i čvrstoj veri. Ovih dana, u mestu Mitilene, na neuređenom groblju koje nosi njegovo ime, nema čuda. Groblje ima tri kategorije grobnih mesta: najbolja su na početku, najlošija na kraju groblja. Sada postoji i nova, četvrta kategorija, iza one za siromahe – grobna mesta za izbeglice.

Na samom kraju groblja, nalaze se humke okrenute suprotno od ostalih."Naši mrtvi polažu se prema istoku", objašnjava Kristos Mavraheilis, "ali, muslimani traže da njihove mrtve sahranimo prema Meki." To je mesto večnog spokoja za one koji su umrli na putovanju iz Turske prema Lezbosu. Spomenici su obeleženi serijskim brojem, datumom sahrane i rečima "nepoznati maloletnik" ili "nepoznati Avganistanac".

"Ne da nam ponestaje mesta, mi više uopšte nemamo mesta", kaže Mavraheilis. Sahrane organizuje lokalna crkvena organizacija. Uzorci DNA pokojnika se čuvaju bolnici, u nadi da će se jednog dana pronaći rodbina. Čeka se na izmeštanje nekoliko identifikovanih tela u domovinu. Na njihova mesta će biti sahranjena tela koja su na čekanju."Nema više ni centimetra slobodnog prostora", kaže Mavraheilis pokazujući na novi grob. "Pre neki dan su nam doneli ovo telo i zamolili nas da ga sahranimo, iako više nemamo mesta. Ali, ne znam kako ćemo dalje. Pogotovu kada sahranjujemo dete, plaču i majke iz našeg mesta. Svi smo mi ljudi", kaže on. "Krenuli su na put u bolju budućnost koju nikada neće doživeti."

Groblje u Mitileni na Lezbosu - na saamom kraju se sahranjuju izbegliceFoto: DW/O.Gill

Rekordan broj dolazaka

Svakoga dana stiži čamci. Dok prilaze obali, atmosfera je napeta, sve dok se ne približe na nekoliko metara. Kada shvate da su sigurni, izbeglice bacaju pojaseve za spasavanje u more i počinju da se raduju i aplaudiraju - na oduševljenje brojnih novinara okupljenih na obali.

Marios Andriotis, portpaol gradonačelnika Mitilenea kaže da je prethodnog petka, uprkos jakom vetru i kiši, oboren rekord: na Lezbos je stiglo oko 9.500 ljudi u više od 180 plastičnih čamaca.U gradovima Sikaminias i Mandamados su otvorena dva nova prihvatna centra. "Zbog ogromnog broja ljudi koji dolaze, pre pet dana je izbeglički kamp Kara Tepe ponovno otvoren za registraciju sirijskih porodica."Andrioris kaže da su ljudi zadovoljni što je nemačka kancelarka Angela Merkel nedavno ponovila ono što su oni mesecima predlagali evropskim zvaničnicima. "Rekli smo da upravljanje ovom krizom ni u kojem slučaju ne smemo prepustiti krijumčarima ljudima, jer sada upravo to činimo", kaže on. "Ono što smatramo lošim je da turska vlada pregovara šta će dobiti zauzvrat za zaustavljanja ovog kriminala. Moramo otvoriti sigurne kanale za transport ovih ljudi."

Mitiliena na LezbosuFoto: DW/O.Gill

Novac, plaža i borba među raznim NVO

Broj izbeglica koje su ove godine prošle kroz Lezbos, premašio je cifru od pola miliona. U centru za registraciju, Moria, uslovi su očajni: Nestabilni šatori lelujaju zbog jakog vetra, svuda se širi oštar gust dim od vlažnog pruća i plastike koji gore opasno blizu šatora. Kada se otvore vrata centra za registraciju, počinje guranje, ljudi su nervozni. Užurbani dobrovoljci izbjeglicama daju čistu odeću. " Trenutno nemamo šta drugo da im damo ", kaže Susan Peninkhof iz nedavno osnovane holandske nevladine organizacije Live for Lives.

Na plažama Skala Sikaminiasa na severu Lezbosa danonoćno se okuplja neobičan mikrokosmos dobrovoljaca, medijskih radnika i čistača. Erik i Filipa Kempson, britanski par koji živi na Lezbosu, opisuju probleme koje su imali s agresivnim fotoreporterima, velikim nevladinim organizacijama koje su navodno prikupljale donacije za izbeglice, ali novac nikada nisu prosledile, o malim nevladinim organizacijama koje su se pojavile sa nekim svojim zahtevima.

"Neke grupe hoće ekskluzivno da kontrolišu plažu", kaže Erik Kempson. "To tako ne može. Ovo je svačija plaža." Oni svakoga dana u ranu zoru odlaze na „posao“ spasavanja: "Danas je bio dobar dan", kaže Filipa, "nikoga nismo izgubili."

Baka Marisa

Na klupi, nedaleko od izbegličkog kampa, sedi 83-godišnja Marisa Mavrapidu. Jedna fotografija na kojoj se vidi kako ona i njeni prijatelji teše izbegličku bebu, postala je simbol ljudskosti. Pričajući o okolnostima pod kojima je nastala fotografija, ona kaže: "Majka je upravo stigla, potpuno mokra, sa bebom od oko šest nedelja. Rukama smo joj objasnili da nam ostavi dete i da ode se presvuče. Dete je bilo nemirno pa smo majci rekli da uzme flašicu sa toplim mlekom. Kada je bilo spremno, beba je sve popila.“

Marisa Mavrapidu i njena prijateljica KonstantinaFoto: DW/O.Gill

„Naše majke bile su izbeglice iz Male Azije,ispričale su nam mnoge priče o svojim životima, mi to nikada nismo zaboravili. Ne mogu mnogo da učinim", kaže Mavrapidu, "ali, mogu da ponudim osmeh."

Prošle nedelje postignut je sporazum između Grčke i Evropske komisije prema kojem Grčka do kraja godine treba da pruži smeštaj za 30.000 izbeglica, a u tome će pomoći Ujedinjene nacije sa dodatnih 20.000 mesta.