1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Društvo

Za povijest spremni

Nenad Veličković, Schriftsteller & Journalist aus Sarajevo, Bosnien und Herzegowina
Nenad Veličković
19. jul 2018.

Veličanstveni doček viceprvaka svijeta gubi konture u oblaku dima. Nad njim se nadvija tamna sjena. Nenad Veličković gleda s nevjericom. Pred očima mu je usporeni satirični snimak zagrebačkog dočeka nogometaša.

Foto: picture-alliance/PIXSELL/G. Stanzl

Prevrće se u mokrom krevetu i nikako da tvrdo zaspi vicešampion svijeta u nogometu. Na njemu je još uvijek dres zadojen strasnom zahvalnošću predsjednice. Kad ga san na trenutak prevari, to više nije predsjednica nego Gospa. Niz njeno bijelo lice curi šminka raskvašena kišom, kao crvene suze. I prije nego se okrene već zna da će na kraju njenog pogleda ugledati Isusa pognutog pod križem.

Na Božjem sinu je kockasti dres, samo se broj na leđima od križa ne vidi. Vicešampion korača iza njega, s ispruženom desnicom, od koju se kao od štita odbijaju udarci prutova, štapova i bičeva. Poželi jednu želju i ja ću ti je ispuniti, čuje glas predsjednice. Opet je u njenom čvrstom stisku. 

Vicešampion ima samo jednu želju. Da kad se vrate u Zagreb, i kad se na trgu okupi milion ljudi, a pred ekranima još deset, da podigne onu desnicu u zrak, dlanom okrenutim nadole, da pogladi njome ushićeni puk koji u porazu slavi uskrsnuće.

Stoji vicešampion na bini, na Trgu, a ruka mu desnica raste, i već je duža od sablje Jelačićeve, i raste, blagosilja svijet na trgu, i Zagreb cijeli, i zračnu luku dr. Franje Tuđmana, i evo je već iznad kamenog cvijeta Bogdana Bogdanovića, maše spomeniku HOS-u, uzleti malo na akorde Jasenovca i Gradiške stare, pomiluje dlanom mekim kao oblak bodljikavu žicu na granici s Bosnom, kao oštra kosa fijukne nad Srbijom, i raste dalje u dalj, sve do Australije, i Kambere i rodne kuće Joa Šimunića, i dalje, do argentinske Santa Teresite, u kojoj je Dinko Šakić sanjao o povratku u NDH, pa onda još dalje, ili sad sve bliže, u Španiju, ponad groba Vjekoslava Maksa Luburića, sve do Zagreba, i Trga bana Jelačića, obgrlivši tako cijelu Zemlju, kao nogometnu loptu, crvenu i bijelu.

Odjednom, nije to više lopta, nego predsjednica. Ne može da diše u njenom čvrstom stisku, budi se. Već je prošlo i slavlje, u svom je krevetu, s medaljom pored kreveta, srebrnom. Bio je to nezaboravan doček. Koliko veselja, koliko sreće! Sve su televizije to prenosile. I sve danas repriziraju. Pali televizor, i gleda, ponovo. Zagrljeni, ulaze u povijest. Predsjednica izgovara njihova imena: Danijel Perković Thompson, Vedran Perković Thompson, Dejan Perković Thompson, Domagoj Perković Thompson, Šime Perković Thompson, Marcelo Perković Thompson, Mateo Perković Thompson, Luka Perković Thompson, Ivan Perković Thompson, Mario Perković Thompson, Ivan Perković Thompson, Zlatko Perković Thompson...

Vicešampioni svijeta u nogometu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preskoči sledeću sekciju Više o ovoj temi