Za svakoga ponešto
1. oktobar 2009.Uprkos uravnoteženosti izveštaja, različita mišljenja o rusko – gruzijskom ratu ostaju, a svaka strana smatraće da su u određenoj meri potvrđeni njeni stavovi.
Svakako, za gruzijsko rukovodstvo i predsednika Mihaila Sakašvilija razočaranje je što se u izveštaju ne prihvata gruzijska teza da je napad na Južnu Osetiju bio reakcija na ulazak ruskih snaga. Međutim, Gruzijci se mogu pozivati na konstataciju da su Rusi višemesečnim provokacijama zaoštrili sukob i postupali suprotno međunarodnom pravu.
Kako kome odgovara
I Kremlj tumači izveštaj kako mu odgovara – Moskva sa zadovoljstvom ukazuje na konstataciju da je rat počela Gruzija i odlučno odbacuje optužbe za provokacije i kršenje međunarodnog prava. U ruskoj javnosti i dalje se čuje i teza da su navodno američke diplomate podržavale Sakašvilijeve ratoborne namere.
Stoga će konkretni rezultati izveštaja biti mali. Ne bi trebalo očekivati ni da će Rusija povući priznanje separatističkih republika, niti će Gruzija odustati od prava koje polaže na te teritorije. Sukob je zamrznut i u najboljem slučaju neće biti novog rata.
Mala korist od izveštaja
Malo će se šta promeniti i u stavovima samih članica EU prema Rusiji i istočnoj politici. Pre svega Poljska i baltičke zemlje i dalje će biti rezervisane prema Rusiji i jačanju saradnje EU sa Moskvom. One će i dalje insistirati na povezivanju Gruzije i Ukrajine sa NATO. S druge strane, Nemačka, Francuska i Italija neće zbog Gruzije menjati politiku prema Rusiji – kada je reč u međunarodnim pitanjima kao što su ekonomska kriza, Iran ili Severna Koreja, Moskva je suviše značajna da bi se o tome razmišljalo.
Autor: I. Mantojfel/N.Briski
Odg.urednica: Ž.Bašić-Savić