1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Zavrzlame oko energetskog sporazuma

Ivica Petrović11. decembar 2008.

Srpski državni vrh pred velikom je dilemom u vezi sa energetskog aranžmanom sa Rusijom. Međutim, ekonomisti smatraju da je prilično kasno za neke bitnije promene.

Rafinerija Pančevo: Ko će se na kraju ovajditi ?Foto: AP

U trenutku kada se očekivalo da je finiširanje energetskog sporazuma sa Rusijom samo formalnost, stvari su maltene vraćene na početak. Vlada se na neki način podelila oko ovog pitanja, jer je javnosti sada predočeno da sporazum sa Rusima zapravo neće biti paket aranžman. Kako je obelodanjeno, Rusija traži ugovor za Naftnu industriju Srbije odmah, dok bi izgradnja gasovoda Južni tok i svega ostalog ostala na obećanjima ruske strane.

Mešavina politike i ekonomije

Taj posao je od samog početka bio mešavina ekonomije i politike, kaže za Dojče vele Milan Ćulibrk, glavni urednik Ekonomist medija grupe. Da je ovo bio samo ekonomski posao, onda bi se NIS prodao na tenderu i za njega bi se dobilo više novca. Zato je sada i teško doneti neku čisto ekonomsku odluku smatra Ćulibrk:

„Lično, ovako gledajući sve, ja bih tražio da sve to bude deo jednog paketa. Ako se već NIS daje ispod cene, onda da se traže zauzvrat i mnogo čvršće garancije da će i ova druga dva dela sporazuma biti poštovana do kraja“.

Protivnici ovakve vrste sporazuma su poslanici opozicije, ali i deo vladajućih stranaka, pre svih G17 Plus i ministar ekonomije Mlađan Dinkić. Zbog nesuglasica oko energetskog sporazuma došlo je do još većih zategnutosti i sukoba u Skupštini Srbije, a to se prenelo i na odnose u samoj vladi.

Optužbe i protivoptužbe

Ministri se međusobno optužuju, i reklo bi se da je na vladi teško breme odgovornosti I Ćulibrk kaže:

„Pretpostavljam da je stvar već otišla toliko daleko da više jednostavno i nema povratka. Mislim da je greška napravljena onog prvog momenta, kada je taj sporazum takve vrste i potpisan, bez ikakvih čvrstih garancija i obećanja. Mislim da srpska strana nije do kraja iskoristila sve mehanizme da poboljša taj prvobitni predlog“.

Ruska strana čak i delu ugovora koji se odnosi samo na NIS pristupa na neobičan način, smatraju ekonomisti. Obećane investicije u modernizaciju bi se zapravo finansirale iz kredita, gde bi ruska strana bila samo garant. To bi značilo da NIS sam finansira svoju modernizaciju a ruska strana prikuplja profit.